Javna biblioteka jest biblioteka, najčešće posudbena, koja je dostupna široj javnosti i obično se finansira iz javnih izvora, kao što su porezi. Njime upravljaju bibliotekari i bibliotečki paraprofesionalci, koji su ujedno i državni službenici.
Postoji pet osnovnih karakteristika koje dijele javne biblioteke: one su podržane porezima (obično lokalnim, iako svaki nivo vlasti može doprinijeti); njima upravlja odbor koji služi javnom interesu; otvoreni su za sve i svaki član zajednice može pristupiti kolekciji; potpuno su dobrovoljni, niko nikada nije prisiljen da koristi pružene usluge i pružaju bibliotečko-informacione usluge bez naknade.[1]
Javne biblioteke postoje u mnogim zemljama širom svijeta i često se smatraju bitnim dijelom obrazovane i pismene populacije. Javne biblioteke se razlikuju od istraživačkih biblioteka, školskih biblioteka, univerzitetskih biblioteka u drugim državama i drugih specijalnih biblioteka. Njihov mandat je da služe potrebama javnosti za informacijama, a ne potrebama određene škole, institucije ili istraživačke populacije. Javne biblioteke također pružaju besplatne usluge kao što su predškolske priče kako bi se podstaklo rano opismenjavanje djece. One pružaju miran prostor za učenje za studente i profesionalce i podstiču formiranje knjižnih klubova kako bi podstakli uvažavanje književnosti kod mladih i odraslih. Javne biblioteke obično dozvoljavaju korisnicima da privremeno pozajmljuju knjige i drugu građu van bibliotečkih prostorija, obično na određeni vremenski period. Najčešće imaju referentne kolekcije koje nisu u opticaju i svojim korisnicima pružaju računarski i internet pristup.